Пређи на главни садржај

Entoni Hopkins najstariji dobitnik Oskara u istoriji

 Već dugi niz godina Entoni Hopkins jedan je od najvećih glumaca današnjice. Mnoštvo sjajnih uloga ali i filmova postavili su ga u sam svjetski vrh kada govorimo o glumi. Uprkos tome ostao je svoj i prizeman baveći se onim što najbolje zna , a to je gluma. Na 93. dodjeli Oskara koja se odigrala u Los Anđelesu u noći nedjelja na ponedeljak osvojio je svog drugog Oskara za ulogu u filmu "The Father". Nakon Oskara za rolu u filmu "Kad kaganjci utihnu" iz 1991. godine ovo mu je drugi zlatni kipić. Ovim Oskarom Hopkins je ušao u istoriju kao najstariji dobitnik sa 83 godine. Za razliku od mnogih nominovanih nije bio prisutan na ceremoniji dodjele ali se preko linka obratio ostalima.



U drami "The Father" glumi starog i dementnog čovjeka koji ima vrlo kompleksan odnos sa kćerkom. Svojom glumom nevjerovatno upečatljivo dočarao je ono što nazivamo najtežom fazom života, a to je starost, samoća i neopisiva bol. Po ko zna koji put dokazao je koliko je zaista veliki glumac, a naročito ako uzmemo u obzir strast sa kojom je odigrao ovaj lik s obzirom na godine koje ima. Uprkos  poznim godinama pokazao je da i dalje može glumiti sa žarom koji nemaju ni mnogo mlađi glumci. Scenaristi ovog filma rekli su da su priču pisali namjenski za Hopkinsa koga smatraju jednim od  najvećih u svom poslu. 

Na kraju, možemo reći da nagrade ostaju i da su bitne, ali, ono što je mnogo važnije jeste sam lik koji se tumači, nalazi put do srca publike i nastavlja da živi godinama nakon nagrada. Takav lik jeste lik Entonija u filmu "The Father"  koji je za kratko vrijeme osvojio srca filmofila širom svijeta i nastaviće da "živi" još godinama koje su ispred nas.

Коментари

Популарни постови са овог блога

"Porodica": Nova serija o Slobodanu Miloševiću

 Večeras na RTS-u i Superstar TV počinje emitovanje serije "Porodica". Ova serija kroz pet epizoda bavi se posljednjim danima koje je zajedno provela porodica Slobodana Miloševića prije nego što će biti uhapšen. Reditelj i scenarista je Bojan Vuletić, autor sjajne drame "Rekvijem za Gospođu J".  Njegova namjera bila je da kroz ovu seriju upozna mlađe generacije sa vrlo bitnim istorijskim momentom za Srbiju, a to je pad sa vlasti i hapšenje Slobodana Miloševića. U nekoliko navrata Vuletić je naglasio da ovom serijom ne želi ni da glorifikuje niti da osuđuje Miloševića. Pored teme koja je  već privukla pažnju srpske i regionale javnosti treba pomenuti i odličnu glumačku ekipu. U ulozi Miloševića pojavljuje se Boris Isaković, a u ulozi njegove supruge Mirjana Karanović. Tu su jos Milan Marić kao Čedomir Jovanović, Uliks Fehmiu Kao Zoran Dinđić i još mnogi drugi. S obzirom da je do sada snimljeno pregršt filmova koji su se bavili devedesitim godinama, a koje su simbol v

Film Jasmile Žbanić osvojio dvije nominacije za Bafta nagradu

 Poslije Zlatnih globusa i Oskara, Bafta nagrade su jedne od najznačajnijih i najiščekivanijih filmskih nagrada u sezoni. Na neki način, oni su jedna vrsta britanskih Oskara i imaju veliki značaj u svijetu filma. Danas su objavljene nominacije za ovu prestižnu nagradu. Najviše nominacija, njih sedam, osvojio je film "Nomadland" koji je, račanajući dosadašnje nagrade definitivno favorit i za Oskara. Veliki uspjeh, ostvario je i ovogodisnji kandidat Bosne i Hercegovine za nagradu Oskar "Quo, vadis, Aida?" rediteljke Jassmile Žbanić. Naime, film je n ominovan u kategoriji najboljeg reditelja i najboljeg stranog filma. S obzirom da se ne dešava često da filmovi sa ovih naših prostora dobijaju nominacije, ne samo Bafte, nego i nominacije ostalih velikih i priznatijih nagrada, treba reći da je ovo veliki uspjeh, ne samo za bosanskohercegovačku, nego i regionalnu kinematografiju. Ovim nominacijama, Jasmila Žbanić našla se u društvu velikih evropskih i svjetskih reditelja,
    Zanimljivosti o Apokalipsi danas Kao što određena dela klasične književnosti treba čitati  u određenom periodu života i sa odrenim predznanjem da bismo ih u potpunosti shvatili i istinski  uživali u njima, tako je i sa gledanjem pojedinih filmskih ostvarenja.Jedno od njih, definitivno je i Apokalipsa danas iz 1979.godine.Ovo delo Kopole gledao sam relativno mlad,u periodu kada se još nisam upoznao sa filmovima velikana kao što su Bergman, Kjubrik,Tarkovski, Felini...Pre nekoliko godina, sasvim slučajno, upratio sam uvodnu scenu ovog filma na nekom od kanala i ostao fasciniran.To je jedan od najboljih uvoda na filmu, a traje skoro pa osam minuta, pomislio sam tad i dobio želju da film pogledam opet.Tražeći ga po  netu, slučajno sam došao do takozvane Reduks, produžene verzije, koja traje nešto manje od tri i po sata i koja je izašla tek dvehiljadeprve godine.Nakon gledanja, bio sam pod jednim od najjačih utisaka koji je neki film ostavio na mene, a pogledao sam ih mnogo.